Dječji vrtić Brezovica

Polazišna točka ovog projekta je stvaranje djeci bliskog ambijenta i mjerila kroz tretiranje zgrade vrtića kao sklopa manjih volumena. Umjesto jedne monolitne mase, zgrada je oblikovana kroz niz mikroambijenata prepoznatljivih u neposrednom okruženju, čime se postiže mjerilo koje djetetu pruža osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Projektirani sklop dječjeg vrtića sastoji se od pet jasličkih i pet vrtićkih jedinica, višenamjenskog prostora, uprave, gospodarskog dijela te pratećih pomoćnih prostorija. Ovi su sadržaji grupirani u šest volumena koji su tlocrtno rotirani kako bi optimalno odgovorili na okruženje. Dok odgojne jedinice svojom rotacijom hvataju vizure prema poljoprivrednoj zoni u kojoj se ne planira daljnja gradnja, javni i servisni dijelovi prate pravce pristupa.

Na razini urbanog mjerila, vrtić se svojim javnim sadržajima okreće prema prometnici, uvlačeći javni prostor nogostupa do same fasade i ulaza. Time se formira pristupni trg koji funkcionira kao proširenje javnog prostora i mjesto susreta lokalne zajednice. Unutar same zgrade, rotacijom blokova nastaje središnji prostor komunikacije koji nadilazi osnovnu namjenu povezivanja i postaje aktivno proširenje funkcionalnih jedinica. Svi blokovi su s tri strane definirani nastanjivim zidom promjenjivog presjeka u kojem su smješteni svi tehnički servisi i prateći sadržaji, što prolazima daje karakter i dinamiku živahne gradske ulice.

Unutarnji prostor je dodatno obogaćen trima tematskim atrijima — permakulturnim, sportskim i pješčanikom. Ovi atriji ne samo da osiguravaju prodor prirodnog svjetla u središte građevine, već omogućuju odvijanje različitih aktivnosti na otvorenom u potpuno kontroliranim i sigurnim uvjetima. Kosi četverostrešni krovovi s nadsvjetlima predstavljaju suvremenu reinterpretaciju tipične gradnje iz okruženja, čime se zgrada dodatno integrira u lokalni kontekst. Fleksibilnost unutarnjeg prostora osigurana je uparivanjem jedinica pomoću pomičnih akustičnih pregrada, što omogućuje brzo povezivanje više prostora za potrebe radionica ili predstava.

Vanjski prostori tretirani su kao izravan nastavak unutrašnjosti. Umjesto ravne plohe, okoliš je oblikovan pomoću humaka izrađenih od materijala iz iskopa, čime se stvara topografski kontrast ravnoj parceli. Projekt predviđa i niz vodenih točaka namijenjenih igri, dok planski zasađeno listopadno drveće osigurava sezonsku izmjenu sunca i sjene te prirodnu regulaciju mikroklime. Na taj način, arhitektura vrtića ne prestaje na rubovima zgrade, već se kroz pejzažno oblikovanje pretvara u cjelovit ekosustav za učenje i igru.