Dječji vrtić Sloboština

Vrtić je zamišljen kao mali, vibrantan grad – prostorna struktura koja se razvija oko ideje zajedništva, kretanja i interakcije. Koncept vrtića kao grada temelji se na načinu na koji djeca doživljavaju svoj neposredni okoliš kao niz mjesta za istraživanje, igru i susrete, ali i na specifičnom urbanističkom kontekstu lokacije koji nas je potaknuo na stvaranje vlastitog mikrosustava unutar parcele.

Cijeli je prostor koncipiran kao ulica savijena u prsten, čime se postiže jasna funkcionalna organizacija i logičan kružni tok kretanja. Sve sadržaje vrtića smještamo pod jedan krov, nanizane kao manje građevine uz glavnu komunikaciju –„ulicu“– koja se, zahvaljujući promišljenim otklonima od ortogonalne mreže, širi u trgolike javne prostore. Kretanjem kroz zgradu izmjenjuju se zatvoreni, poluotvoreni i otvoreni prostori, čime se stvara doživljaj urbanosti, raznovrsnosti i stalne prostorne dinamike.

Radijalno usmjerene ulice s edukativnim sadržajem postavljene su kao kralježnica na koju se, u obliku jasnih i racionalnih blokova, vežu funkcionalne cjeline dnevnih boravaka i servisnih prostora. Radijalno zoniranje omogućuje preciznu diferencijaciju između javnih i privatnih dijelova građevine, razvijajući odnose kroz slojeve: od vanjskog zelenog prstena s igralištima, preko volumena funkcionalnih jedinica i ulice sa zajedničkim sadržajima, pa sve do centralnog atrija – unutarnjeg dvorišta s vlastitom mikroklimom, zaklonjenog od vjetrova. Sa sjeverne strane pristupa se vrtiću preko malog ulaznog trga, dok se pravokutni volumeni tehničkih i administrativnih sadržaja logično vežu uz gospodarski blok. Dječje jedinice smještene su u četiri volumena: dvije jasličke skupine orijentirane su prema jugu, a dvije vrtićke prema jugoistoku. Rotacijom i pomacima tih volumena nastaju proširenja na ulici koja služe kao prostori za igru, blagovanje, ateljei i garderobe, stvarajući brojne prostorne niše i vizualne kontakte.

Deset skupnih soba grupirano je u dvije cjeline, što omogućuje fizičko razdvajanje putanja i mirnu organizaciju ulaza. Sobe, sanitarije i garderobe organizirane su u klastere od dvije do tri jedinice, čime se smanjuje dojam veličine institucije i stvara domaća, pitoma atmosfera. 
U komunikacijama su dodane „male kuće“– garderobe koje nude dodatne sadržaje za spontanu interakciju, dok unutarnji hodnici stvaraju sekvence različitih ambijenata i razina privatnosti. Svaki se sadržaj otvara prema van u zrakastom rasporedu, stvarajući bogat dijalog između unutarnjeg i vanjskog prostora. Vrtić omogućuje djeci da se slobodno kreću, istražuju i biraju, tretirajući ih kao ravnopravne korisnike koji uče kroz igru i svakodnevni život.
 Korišteni materijali i oblikovanje slijede princip racionalnosti, dok svjetlarnici u obliku solarnih dimnjaka unose prirodno svjetlo i omogućuju ventilaciju. Ovaj koncept nadilazi klasični boravak i fokusira se na kretanje, stvarajući prostor koji je sam po sebi alat za odrastanje.