Vrtić je zamišljen kao mali, vibrantan grad – prostorna struktura koja se razvija oko ideje zajedništva, kretanja i interakcije. Koncept se temelji na dječjem doživljaju okoliša kao niza mjesta za istraživanje te na stvaranju jasnih pravila unutar nejasnog urbanističkog konteksta. Objekt je koncipiran kao ulica savijena u prsten, čime se postiže logičan kružni tok kretanja i jasna funkcionalna organizacija. Svi sadržaji smješteni su pod jedan krov, nanizani poput manjih građevina uz glavnu komunikaciju koja se povremeno širi u trgolike javne prostore. Radijalno zoniranje omogućuje jasnu diferencijaciju prostora kroz slojeve: od vanjskog zelenog prstena s igralištima, preko volumena funkcionalnih jedinica, do centralnog atrija s vlastitom mikroklimom.
Deset skupnih soba grupirano je u dvije cjeline – jasličke na istoku i vrtićke na jugozapadu. Sobe, sanitarije i garderobe organizirane su u klastere od dvije do tri jedinice, čime se stvara domaća atmosfera i smanjuje dojam veličine institucije. Rotacijom tih klastera nastaju prostorne niše za igru, blagovanje i ateljei, dok „male kuće“ unutar hodnika potiču spontanu interakciju i vizualne kontakte. Svaki se sadržaj zrakasto otvara prema van, čime se brišu granice između učenja, igre i svakodnevnog života. Oblikovanje slijedi principe racionalnosti uz senzibilitet prema dječjem mjerilu. Svjetlarnici u obliku solarnih dimnjaka osiguravaju prirodnu ventilaciju i obilje svjetla, dok duboke strehe štite boravke od jakog sunca. Ovaj koncept prostor pretvara u aktivan alat za edukaciju i odrastanje kroz slobodno kretanje i istraživanje.
